Ribanje i ribarsko prigovaranje

Kaže mi moja blogovska statistika da me najviše čitate nedjeljom u 9 ujutro. Zahvaljujem svom vjernom babinjaku što nisam jedina koja subotom ode spavati kao kokica da se odmori za nedjelju tako da se može rano ustati i ne raditi ništa. Zahvaljujem se i onoj drugom tipu babinjaka koji me možda čita sa posla, dolazeći iz smjene ili ulazeći u smjenu. Znate kome se ne zahvaljujem? Svim onim instagram naratorima koji su toliko zaokupljeni svojim objavama da nemaju vremena za gubiti vrijeme na čitanje easy read blogova kao vi, ili ja, ili svi ostali smrtnici koji “ne hustleaju” koliko i oni. U zadnje sam vrijeme jako nervozna na te ljude. A ja ne volim biti nervozna. Zapravo, svatko tko me poznaje zna da počnem plakati čim netko povisi ton na mene. Jedan sam period od cirka pola godine čak radila besplatno jer mi je bilo neugodno naplatiti ljudima dok sami ne izvade novčanik. Ali eto, postala sam nervozna osoba, pa je vrijeme da ovu jubilarnu dvotjednu kolumnu posvetimo hustleu. Ova je za sve nas koji rasturamo guzice od posla, treninga, učenja i ostalog ali se ne osjećamo dovoljno nadljudima jer ne dijelimo savjete o boljem životu ispod narcisoidnih slika Instagram zajednice.

Da se razumijemo, ja obožavam Instagram. Tamo nalazim inspiraciju, dnevno dobijem brdo korisnih informacija, nasmijem se i imam priliku dijeliti malo sebe u cijelom tom internet prostoru – pinkica slika, pinkica kolumni, pinkica blesavoće i moj dan je ispunjen. I ono još veselije – trajno je ovjekovječen na mom malom Instagram portfoliu. I zaista, uopće nije bitno što ja osjećam ili mislim o Instagramu, jer tko sam ja u moru ljudi. Svi smo drugačiji. Tu sam da podijelim mišljenje, ali za razliku od dosta mojih (virtualnih) poznanika koji me prilično rastužuju sa svakom novom “obogatiti ću tvoje jadno dupe sa svojim superživotnostečenim iskustvom zato me slušaj” objavom, ja svoje mišljenje ne tretiram kao ultimativno ispravno stajalište. Bogom dano znanje. Zakon koji je točan. Riječi koje, ukoliko ne poslušaš, spadaš u onu drugu kategoriju. Onu kategoriju ljudi koji su puni izlika i ne rade dovoljno jako, dovoljno naporno ili dovoljno ispravno.

Zašto i kako onda ipak konstantno i bez iznimke naš Instagram home page čine svi ti “Ako želiš biti jak mani se vježbi za gluteus onih jadnih influencerica, već se uhvati utega i jedi čelik za doručak” članci? Da, sada postoje i segregacije među influencerima, na jednoj strani ljudi koje smo dosad pratili jer su bili popularni a na drugoj oni novi koji postaju popularni jer su nam odlučili otvoriti oči i svojom propagandom dokazati da se to ipak ne radi tako. Zato što su ovi drugi ljudi kojima smo okruženi. Fizički. To su ljudi iz naših okolina koji su svoje profile pojačali fotkama iz dobrih kutova (ili loših, ukoliko trešaju ove što propagiraju dobre kutove) , i opise su umjesto “rijecima bez suvise pojacanog gramatickog fokusa” zamijenili “uključivanjem slova sa kvačicama i pravilnim korištenjem interpunkcije” pa ih to čini ozbiljnijima. Ljudi koji su “jedni od nas”, od krvi i mesa, koji sav svoj trud ulažu u to da ne ispadnu previše pretenciozni dok im je glavna zadaća biti jednaki, ali malo bolji u tome. Ako je nekoga mrvicu zapeklo dok je ovo čitao, iskoristila bih ovu priliku da naglasim kako, ukoliko ne izaberete vlastito ime i prezime kako biste komentirali kolumnu, nikada neću saznati ako ju komentirate pod drugim imenom. Iskrena mišljenja ponekad bolje funkcioniraju anonimno. Iako uvijek kažem “svaka čast izuzecima” koji bitno utječu na kvalitetu naših života besplatnim informacijama i savjetima, jer i ja prva vjerojatno ne bih postala veganka ili powerlifterica da nisam imala besplatan pristup velikim umovima online, ovih je drugih sve više i više i sve češće i češće ne nosim naočale za čitanje tako da si namjerno pokvarim dioptriju da više ne moram čitati takve gluposti. Zašto?

Zato što znam da među vama/nama postoji toliko kvalitetnih ljudi. Toliko ljudi koji rade dva posla u tišini, ili treniraju tri puta tjedno uz troje djece, ili su tek krenuli sa teretanom pa eto, šetaju do treninga. Toliko ljudi koji su cijeli život sportaši, koji ulažu u sebe konstantnom edukacijom, toliko pristojnih ljudi koji ne vrište o svom nespavanju nedjeljom zbog posla ili pravilnoj ishrani, toliko ljudi koji balansiraju jako puno naranči na pladnju i ostvaruju jako puno fizičkih i mentalnih rezultata, koji zaista drže fitness kao životni stil, ili ne spavaju nedjeljom jer rade dvostruko više od prosjeka, ili su zaslužili svoju pizzu dugomjesečnim napretkom, a i dalje ostaju u sjeni ovih glasnijih koji NEDJELJOM NE SPAVAJU JER JE SPAVANJE ZA NERADNIKE A ONI GRINDAJU CIJELI TJEDAN VIKEND NE POSTOJI I FITNESS JE DIO ŽIVOTNOG STILA ALI SU I DALJE LJUDI PA KAD POJEDU PIZZU ONI SU ZA RAZLIKU OD VAS SVOJU ZASLUŽILI. I onda se ti divni, vrijedni ljudi počnu osjećati kao da nisu dovoljno zaslužili stvari koje imaju jer nisu dovoljno radili, a ne znaju kako postati nadčovjek koji tako samopouzdano ubire plodove svog rada. A istina je da jeste, zaslužili ste. Milijun ste puta zaslužili sve što imate i stvarate. I niste nadljudi, ali ste ljudi. To je još bolje.

I svi mislimo da smo u pravu. Ja mislim da sam u pravu jer ne naglašavam činjenicu da radim tri posla (upravo jesam, sorry, ali to je u svrhe dokazivanja poante), oni misle da su u pravu jer niti oni ne naglašavaju činjenicu da smo svi mi ljudi ali su oni bolji (upravo jesu, sve i jednom objavom o svojoj hrani ili cheat mealu, treningu ili rest dayu, dvanaestosatnom poslu ili poslu od dva sata, što ih, gle sad čuda, čini pomalo licemjerima jer su i to onda na neki način izlike, ovisno o točki gledišta). Nedajbože da uključim svoje veganstvo u raspravu jer me to onda čini pripadnicom sekte za razliku od ovog novog vala ljudi pretjerano opsesivnih naglašavanjem svoje ljubavi prema krvavom odresku. Bitno je da održavamo ravnotežu u svemiru, jel. Netko tko ovo čita misli da je u pravu što me upravo svrstao u istu košaru skupa s njima jer svojim baljezganjem na ovom blogu možda činim istu stvar prodajom svog mišljenja, a netko pak treći misli da je u pravu što me drži kao govornicu napaćenog naroda i možda je sretan što nije jedini koji si namjerno oštećuje dioptriju da se zaštiti od poglupljivanja.

Pa, ja bi ipak donijela zaključak da se o ukusima ne raspravlja, osim što sam ja o svom raspravila na vlastitom blogu, bez tvrdnji da je ispravno i jedino, i mislim da bi svijet bio ljepše mjesto kada bi više nas činilo isto. Umjesto prebacivanja odgovornosti, mislim da je vrijeme da se svi lagano vratimo na onu dobru staru pristojnost poštivanja tuđeg, a voljenja svoga, jer ćemo tako ići malo manje na živce ljudima oko sebe. Sad si mnogo vas vjerojatno misli “pa što ako idem nekome na živce, živim život zbog sebe, a ne zbog Đure Đurića” (morala sam iskoristiti ovo ime, s razlogom su ga profesorice u srednjoj koristile za usporedbe , zaista je as u rukavu) ali ja, svemoguća nadljudska Kristina sam tu da vas podsjetim da je jedno imati mišljenje i živjeti svoj život, a nešto sasvim drugo birati javno obraćanje ljudima, odlučiti direktno utjecati na ljudske živote putem medija, i onda k tome biti nepristojan i vrijeđati razna stajališta i životne principe. Za razliku od mog bloga koji će danas netko pročitati iz razbibrige, vi koji stvarate zajednicu na Instagramu svjesno birate publiku koja će slušati vaše teorije. I ta publika je ponekad klinjo od 15 godina koji će se preforsirati jer vi naizgled imate 12 sati u danu i ipak sve stignete jer je spavanje za slabe. Ili pak neka 60godišnjakinja koja je bila ponosna što uopće vježba 10 minuta dnevno u dnevnom boravku, i onda joj vi userete dan sa svojim “da bi bio zdrav moraš ostaviti kičmu u gymu minimalno 45 minuta”.

Tako da, zaključak zaključka: budite oprezniji sa riječima jer su one gadno oružje. A čemu ih koristiti kao takve kad mogu biti najbolji alat na svijetu? Nemojte iznova dokazivati onu teoriju od Orwella da smo svi mi jednaki, samo su neki malo jednakiji od drugih. I nemojte se praviti da ste nadljudi. Izgubite taj prefiks, i probajte ispočetka sa ovim “ljudi”. Garantiram vam, naučiti ćete nešto novo od nas koji spavamo nedjeljom do 11 sati.

2 thoughts on “Ribanje i ribarsko prigovaranje”

  1. First neighbor

    Pancakes never tasted better like they do on this morning with a little something something to read ❤️🥞 btw. tek sam se probudila 😂

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *