A čija si ti

”I laugh loud and I drink coffee loud, I write loud, I dance loud and I am louder than life. Oh, and madly in love with tortillas.”

Čovjek uči dok je živ. Na primjer, ja sam danas naučila da tek kada ti netko predloži da napišeš sekciju o sebi i svom nastajanju, postajanju i ostajanju, shvatiš da nemaš pojma što želiš biti kada narasteš. Stoga mi ne preostaje ništa drugo nego početi pričati o tome kako sam narasla u ovu osobu koja danas jesam. 

Moje je ime Kristina Petrić i imam dvadeset i tri godine. Originalno iz Rijeke, dvadesetog u rujnu biti ću godinu dana starija, i životna mi je želja dobiti piñatu za rođendan. Hint hint. Kada sam bila mala, voljela sam prkositi stvarnosti. To me dovelo do srednje ekonomske, a preko nje do Kulturalnih studija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Kakva vožnja je to bila. Doslovno. Presjedala sam dva busa od Viškova do Kampusa.Od računanja kamatne stope do ekšual učenja nečega što volim. Danas se ne sjećam kako izračunati kamatnu stopu, ali znam da volim pisati što me ujedno dovelo i do realizacije ovog bloga. Sa dvije knjige iza sebe čije ćete naslove, nadam se, uskoro i čitati, provela sam svoje školovanje pišući. Od pjesmica sa rimom snijeg – brijeg, pa sve do pisanja najdosadnijih eseja na satu etike, danas vam se sa guštom ( i pinkicom ponosa) predstavljam. Možda je to zato što sam u podznaku strijelac. 

Ja sam jedna od onih koje zanima sve. Svoje sam studentske godine provela u svom malom raju na zemlji, Rovinju, radeći kao turistička animatorica. Kada se nisam čupala i nadglasavala sa djecom turistima, pisala sam kolumne za Novi List, odnosno tehnološki kutak. 

Svoje slobodno vrijeme volim provoditi sama, iako to sama redovito završi u društvu četiri šapice koje sam nedavno udomila, a kojima je ime Bailey. Kada ne čistim za njom, onda se čak i družim sa prijateljima. Treniram powerlifting, a u fitnessu sam od svoje šesnaeste godine, kada sam odlučila prestati plesati i početi što glasnije bacati utege po teretani. Šalim se, bodybuilderi, ja sam veganka, nemam dovoljno B12 vitamina za takve poduhvate bacanja. Osim što jako volim kavu, volim fotografirati, plesuckati dok jedem, volim sunce, a za tortiljama sam, rekla bih, čak i pomalo opsesivna. Volim i feminizam, i klasne i rasne studije, a ako ćemo pričati ozbiljno, veliki sam DC i Marvel fan. Totalni paradoks. Romantičarka sam, pa volim i Patricka Swazeya i Michaela Jacksona. Volim i zapaliti cigaretu, ali se trudim živjeti čim dulje jer, gdje će svijet završiti bez mojih glupih fora? Na kraju svih krajeva, ako me iskreno pitate, postoje dvije stvari koje o meni morate znati. 

Puno pričam i jaaaaako se glasno smijem.

Pronađi me na Instagramu